SVJETLO I SJENE U FOTOGRAFIJI

Kada je riječ o fotografiji ili svjetopisu, kako to hrvatski prijevod lijepo opisuje, odmah asociramo na svjetlo i tamu jer jedino u toj sprezi nastaju svjetlosni zapisi: bez tame ne vidimo svjetlo, bez sjene ne vidimo obrise, nestaje nam predodžba prostornosti i napokon, ako se krećemo bez sjene, priželjkujemo svjetlo, taj reflektor s neba, ili makar sjaj iz naših urbanih ili kućnih svjetiljki, ili blitz iz fotoaparata (doduše taj izbjegavamo jer kvari fine nijanse boja i međutonova, a očima dodaje nemogući refleks).

Na poziv ovogodišnjeg Zrinski Art Festivala da se fokus razmišljanja i kreacija usmjeri na svjetlo i tamu, otvorio je autorima brojne mogućnosti različitog, uvijek autorski obilježenog pristupa poticajnoj temi. Katkad to su jaki kontrasti snimljenih prizora, katkad doslovne igre svjetla i sjena, jedne od omiljenih i nepresušnih tema još od početaka moderne fotografije dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Varijacije na tu temu igre neobičnosti i iznenađenja, nastaju s predmetnim aranžmanima, ili su dio snimljenih urbanih ili prisnih ugođaja i prizora koji su u rasponu od erotike do autobiografija, portreta ili kulturnih zbivanja. Koliko fotografa toliko i raznolikih zapisa te slikovite i duhovite igre, bilo iz visokog rakursa ili sasvim niskog, sjene će se rado poigrati na tu temu.

Naposljetku sjetimo se bajke o Peteru Panu koji je ostao bez vlastite sjene. Što bismo mi učinili kad bi nestale sve sjene koje nas okružuju?

Branka Hlevnjak, kustosica festivala.