Nakon tri tisuće godina eksplozije, preko fragmentarnih i mehaničkih tehnologija, zapadni se svijet zgušnjava. Tijekom mehaničkog doba produžili smo svoja tijela u prostoru. Danas, nakon više od stoljeća električne tehnologije, i naš središnji živčani sustav sudjeluje u globalnom zagrljaju, a prostor i vrijeme, barem na našemu planetu, više ne postoje. Veoma brzo približavamo se završnoj fazi čovjekovih produžetaka - tehnološkoj simulaciji svijesti, kada će kreativni proces spoznavanja kolektivno i združeno obuhvaćati cijelo ljudsko društvo, jednako kao što smo preko raznih medija već produžili svoja osjetila i živce. Hoće li produžetak svijesti, za čime toliko dugo tragaju oglašivači pojedinih proizvoda, biti dobra stvar, pitanje je koje dopušta široka rješenja. Slaba je mogućnost da na takva pitanja o čovjekovim produžecima odgovorimo ako ih ne razmotrimo sve zajedno. Svaki produžetak, bilo kože, ruke ili noge, utječe na ukupan psihički i društveni sklop.