VIZURA 2024 // ESKAPIZAM

Ponovno pokretanje sustava

Draženka Jalšić Ernečić
6. 4. 2024.

ESKAPIZAM je bijeg od svakodnevnog života, hedonistički i metaforički. Baš kao i poezija, fotografija eskapizma pokazuje sklonost bijegu od stvarnosti, odgovornosti i rutine stvarnog života. Stil života koji nam omogućuje tehnologija čini nas uvijek dostupnima pa su stres, tjeskoba i depresija u porastu. Mogućnost suočavanja sa stvarnošću ponekad je previše zastrašujuća, naporna, neizvjesna ili nabijena emocijama. Iz tog je razloga u porastu potreba i traganje za najrazličitijim oblicima bijega kojim održavamo emocionalnu i mentalnu stabilnost. Osjećaj nelagode i težine svijeta koji ga okružuje umjetnik rješava bijegom u svijet mašte i hedonizma.

Pojam bijega od stvarnosti, preuzet iz moderne psihologije, oblik je osobne potrage za slobodom – između života u virtualnom svijetu, različitim psihičkim stanjima i bijega iz jednolične rutine u prirodu, na more, u planine, u polje. Sinonim je potrebe za opuštanjem i uživanjem i upoznavanjem novih ljudi, kultura i prostora. Otuđenje i bijeg od stvarnosti suvremenog čovjeka vrlo često vode vanjskim i površnim težnjama lagodnog života i ugode. I dok svijet sve više uranja u neizvjesnost i nevolju, umjetnici tragaju za mirom. U potrazi za osobnim slobodama jezik fotografije postaje oruđe razuma i potencijalni alat promjene, eskapizam kao svjesno uživanje u trenutku. Utjeha u filmovima, fotografijama, knjigama, glazbi i umjetničkim djelima nostalgični je bijeg od stvarnosti.

ESKAPIZAM KAO TEMA naglašava potrebu za odmakom od stvarnog svijeta u sigurnost i udobnost umjetničke namjere. U umjetnosti nema granica i sve je dozvoljeno premisa je koja se vrlo često ponavlja, no to se odnosi samo na onaj dio fotografskog rada u kojem rokovi, naručitelj i naručeni sadržaj koji donosi prihode od kojih se živi nisu u središtu zanimanja. U potrošačkom društvu eskapizam kao iskustvo često postaje luksuz vezan uz pojam vremena i nekonvencionalni oblik ekskluzivnosti koja se temelji na estetici slike, zvuka i pisane riječi. Strategije svakodnevnog preživljavanja profesionalnog fotografa svoj bijeg od stvarnosti nalaze u slobodi izražavanja i umjetnosti.

Proces kreativnog traženja najuspješniji je oblik bijega od stvarnosti u kojem umjetnički fotograf pomiče granice i svijet čini boljim mjestom. I dok se escape artist Harry Houdini izvlačio iz kovčega, lanaca, užadi i lisica, tipičan profesionalni fotograf je poput Hudinija, često sputavan ograničenjima prostora i društva, klijentima i njihovim narudžbama, rokovima isporuke, vremenom snimanja i procesom obrade fotografija. Samo oni najuspješniji imaju reputaciju umjetnika koji se u svom bijegu mogu odmaknuti i pobjeći u magični realizam, povijesnu fikciju i znanstvenu fantastiku. Postoji čitava paleta različitih fotografskih žanrova koji se u svojoj bodrijarovskoj biti mogu označiti kao eskapistički.

UMJETNIČKA FOTOGRAFIJA kao oblik bijega od stvarnosti ima dodatnu dimenziju koja omogućuje osjećaj pripadnosti. Fotograf odabire sigurno mjesto s druge strane kamere koje mu pruža osjećaj kontrole svijeta koji ga okružuje. Potraga za savršenim motivom umjetničke fotografije pruža svojevrsno oslobađanje, oblik je terapijskog bijega od stvarnosti što podrazumijeva maštu i uranjanje u ugodu stvaranja. Bijeg od stvarnosti u većini slučajeva nije štetan. Psiholozi pretpostavljaju kako je bijeg od stvarnosti posljedica uvjetovana medijskim društvom i suvremenim trendovima koji nas opterećuju nepotrebnim informacijama. Ima nečeg pozitivnog i plemenitog u bijegu u fotografiju kao ugodnu alternativu.

Fotograf snima i kad ne fotografira, što je način zabave koji odvraća um od nakupljenog stresa, to je na neki način oblik ovisnosti o fotografiji. Znak ovisnosti o eskapizmu može nastati u trenutku kad fotograf prečesto trči za novim, boljim objektivima, sakuplja opremu i pretrpava fotografski studio pa mu taj bijeg ometa svakodnevni život. Dok fotografiju promatramo kao oblik bijega od svakodnevnih izazova, prodiremo u smjerovima koji otvaraju alternativne razine različitih svjetova, vremena i mjesta. Pritom, osjećaj tjeskobe, dosade i nelagode mijenjaju svoj tonalitet i fokusiraju se na temeljnoj potrebi za unutarnjim mirom.

TENDENCIJA ESKAPIZMA ULUPUH-ovih fotografa nije duboka kritička studija iako analiza odabranih fotografija pokušava razraditi elemente eskapizma u njihovim radovima. Postoji određena veza između romantičnih elemenata suvremene fotografije i tendencije eskapizma. Fotografi uglavnom žive u nekom svom svijetu, pod stalnim pritiskom životnih okolnosti. Janko Belaj i Miro Martinić otkrivaju svijet zajedništva i ljudskosti u međusobnim suradnjama, zajedničkoj čaši pive nakon obavljenog posla. Alan Matuka i Damir Hoyka stvaraju ikonologiju apstrahiranog idealizma. Denis Gržetić, Maja Hrnjak, Ivica Nikolac, Karmen Orlić i Zoran Osrečak pobjegli su u nadnaravnost krajolika, dok Mario Periša u sjeni na zidu nalazi isti nadnaravni ugođaj tihog nestajanja. Robert Gojević otkriva ljepotu u primarnim oblicima prirode i plavim tonovima povijesnog fotografskog procesa. Živko Bačić, Nina Đurđević, Iva Lulić, Saša Martinović Kunović, Roman Martin, Domagoj Sever i Maja Strgar Kurečić u bezvremenim pastoralnim krajolicima oko sebe nalaze svijet ljepote i istine, dok Dražen Stojčić neobičnom ljepotom skijašima prenapučenog zimskog krajolika izmamljuje osmjeh. Saša Ćetković, Ratko Mavar i Vladimir Šimunić otkrivaju svoju ljubav prema ljudskom liku, dok Tomislav Marić u svom romantizmu anticipira grčku umjetnost i kulturu. Marin Dražančić, Marko Čolić, Hrvoje Grgić, Anto Magzan i Miho Skvrce u urbanom krajoliku naglašavaju vlastiti odnos prema prošlosti, dok Walter Sirotić u letu ptica nad površinom vode nalazi slobodu izražavanja.

UMJETNIČKI FOTOGRAFI kao nepopravljivi romantičari često su skloni tmurnim raspoloženjima i sjeti. Weltschmerz, ta svjetska bol, kolektivni je osjećaj žalosti i bespomoćnosti pred nepravdom i besmislenošću stvarnog svijeta. Svijet u kojem žive ispunjen je svađama, sukobima i tugom. Rođeni u drugoj polovici 20. stoljeća, sanjali su o svijetu ljubavi, mira, slobode i užitka. Snove i očekivanja prekidali su im nemiri i ratovi, ekonomske krize i politički uvjeti u kojima su se mediji hranili lošim vijestima i poticali glad za krvlju. Ovisni o medijima, fotografi snimaju i objavljuju surovu stvarnost jer od nje žive, no kad im je stvarno teško, utjehu nalaze u eskapizmu, bježe u svjetove oblikovane osobnim estetikama. Odabrane fotografije nude mogućnost doživljaja kroz umjetnikove oči, iako su oči promatrača zakinute za potpuno iskustvo bjegova koji su istovremeno protest protiv pravila i ustaljenih društvenih normi, vladavine terora i kulture zla. U romantičnom krajoliku planinskog vrhunca ili otvorene morske pučine površna većina ne prepoznaje revolucionarnu misao i ideju ultimativne slobode kao bijega od stvarnosti. Osjećaj nostalgije i utješne usamljenosti, tišina i mentalna jasnoća osnovni su ugođaj izloženih fotografija i izložbe kao cjeline. Upravo je to izvor harmonije, bez obzira pruža li nam bijeg ili utjehu.

---

pregledaj galeriju