Gradivni elementi slike poput motiva, kompozicije, kadra, boje, svjetla i inih elemenata u različitim stilskim periodima i kod različitih umjetnika doživljavali su promjene, iako postoji konstanta prožimanja samostalnih sastavnica jedinki upućenih jedne na druge. Uzmimo, primjerice, svjetlo – nužnost svih slikarskih ostvarenja s likovne i sadržajne strane – koje osvaja prostor difuznošću silnica ili akcentima u ritmu kompozicije.…

Fotografija, kao mlađa sestra ili bar polusestra slikarstva, uza sve suštinske razlike, ipak vlastitim značajkama razvija dijalog kontinuiteta spram slikarstva. Majstori fotografije, ili oni na tom putu, bar djelomično slikarski misle o vrijednostima kadra, segmentima njegove cjelovitosti, orijentirima uprizorenja, slojevitosti priče, o ponuđenom prvom pogledu i asocijacijama koje se glasno nameću ili tiho uprisutnjuju.