Kada je riječ o fotografiji ili svjetopisu, kako to hrvatski prijevod lijepo opisuje, odmah asociramo na svjetlo i tamu jer jedino u toj sprezi nastaju svjetlosni zapisi: bez tame ne vidimo svjetlo, bez sjene ne vidimo obrise, nestaje nam predodžba prostornosti i napokon, ako se krećemo bez sjene, priželjkujemo svjetlo, taj reflektor s neba, ili makar sjaj iz naših urbanih ili kućnih svjetiljki, ili blitz iz fotoaparata (doduše taj izbjegavamo jer kvari fine nijanse boja i međutonova, a očima dodaje nemogući refleks)…